NIJE NAM OVO NEW YORK
Nije nam ovo New York Autorski projekt Vite Sikirića u suradnji s dramaturginjom Doroteom Šušak Izvodi: Marko Kotar Kostimografija: Ana Roko Fotograf: Sanjin Kaštelan Produkcija: Tatjana Aćimović, Romano Nikolić O Predstavi ‘Nije nam ovo New York’, autorski je projekt Vite Sikrića, nastao u suradnji s dramaturginjom Doroteom Šušak. U svijetu načelnih sloboda, pitanje ‘smijemo li biti autentični’, čini se glasnijim no ikad. Ova predstava ne strahuje postaviti ga, ali i otići korak dalje u izvedbenom iskazu koji branu slobodu. Slobodu mladosti, identiteta i seksualnosti. Slobodu pripadanja i slobodu autsajderstva. Slobodu koja dokida sputanost, nudeći bliskost, neodoljivost i intenzivnu, nefiltriranu emociju. Prvi profesionalni projekt Vite Sikrića realizira se kroz podršku Arterarija i autorskog tima, progovara o slobodama queer identiteta, ali i traganju za vlastitom istinom, nudeći mladima, ali i svoj svojoj publici, priliku susreta s vlastitim odrazom i snovima. U društvu koje na drugačijost često gleda sa zazorom i fobijom, ‘Nije nam ovo New York’, izvedbeni je ritual posvete svim osobama čiji su identiteti, osobnosti i pojave, glasnije od kolektivne tišine i ugušenosti koju nudi prosječnost ili prisilna uklopljenost. Autorski projekt redatelja Vite Sikirića odabran je na natječaju u okviru programa Arterarija “Novi glasovi, nove perspektive” koji otvara priliku novim kazališnim autorima i realizira se u produkciji Arterarija, uz podršku Ministarstva kulture i medija i Grada Zagreba.
MATIJA
MATIJA Redatelj: Patrik Lazić Dramaturg: Patrik Lazić prema romanu Drage Hedla Izvođači: Dražen Bratulić, Doris Šarić Kukuljica, Domagoj Ikić Kostimografija: Zdravka Ivandija Kirigin Producenti: Tatjana Aćimović, Romano Nikolić Fotograf: Sanjin Kaštelan Produkcija: arterarij O Predstavi Nedugo nakon što je knjiga „Matija“, autora Drage Hedla, izašla i u kratkom vremenu izazvala veliku pažnju javnosti te tri izdanja u manje od godinu dana, Arterarij prepoznaje goruću potrebu i u kazalištu progovoriti o temama koje Hedlova knjiga otvara. Autobiografski roman jednog od najznačajnijih hrvatskih istraživačkih novinara i pisca nosi ime njegovog sina koji je 2018. godine u dobi od 43 godine počinio samoubojstvo u Americi, gdje je proveo najveći dio svog života radeći kao uspješan znanstvenik na Yaleu. U 37 poglavlja, otac dokumentaristički i bez patetike secira 37 dana koliko je trebalo da tijelo svog sina vrate u rodni Osijek uslijed pakla birokracije i bešćutnosti sistema. Tražeći odgovor na pitanje zašto je nekome svijet u kojem živi neizmjerno težak, predstava u dramatizaciji i režiji redatelja Patrika Lazića, prati strukturu romana kroz niz sjećanja iz Matijinog života od najranijeg djetinjstva – čime ovaj potresan materijal nastoji otkloniti težinu za gledatelja. Predstava ujedno nudi i vlastita tumačenja te originalna teatarska rješenja kojima roman dobiva svoj jedinstveni scenski život na pozornici Arterarija. U izvedbi Dražena Bratulića, Doris Šarić Kukuljica i Domagoja Ikića, predstava započinje scenom, nezamislivo bolnom svakom roditelju: čovjek odlazi majci svog djeteta saopćiti da njihovog sina jedinca više nema, ali završava nadom da ovo tragično i intimno iskustvo može pomoći u razumijevanju depresije i samoubojstva te pomoći onima koji su kroz slično iskustvo prošli, prolaze ili će možda proći. Osim toga, predstava podsjeća na nježnost, brigu, važnost svakog trenutka s osobama koje volimo, ljepotu života, ali i na ogromnu snagu čovjeka da nezamislivo doživi, preživi i uspravi se. Predstava „Matija“, adaptirana i režirana s nježnošću i ljubavlju, kao i sam roman, intimna je i iskrena ispovijest o najsnažnijem arhetipu roditelj-dijete, praćena pričom o nekim od važnih fenomena današnjice kao što su sindrom izgaranja, teror uspjeha, američki san, usamljenost…
“Lijepi interijeri: Zagreb”
“Lijepi interijeri: Zagreb” Redatelj: Romano Nikolić Idejni koncept: Mario Mažić Prema dramaturškom predlošku: Monika Herceg Dramaturgija: Dorotea Šušak i Romano Nikolić Izvođačice: Alma Prica i Dragana Varagić Producentice: Pavla Miličić i Tatjana Aćimović Fotograf: Sanjin Kaštelan Produkcija: Arterarij O Predstavi Predstava “Lijepi interijeri: Zagreb”, nastala je prema idejnom konceptu Marija Mažića te prema dramskom predlošku Monike Herceg. U režiji Romana Nikolića te dramaturškoj suradnji s Doroteom Šušak, realizira se ova kazališna predstava u izvedbi Alme Price i Dragane Varagić, dviju glumačkih doajenki naših prostora. “Lijepi interijeri: Zagreb”, jesu rađanje, rastvaranje i sažimanje kazališne priče o susretu dviju žena koje razlikuje njihova etnička, religijska i obiteljska stvarnost, vrijeme proživljene traume i politički kontekst, ali ih pak spaja nepatvorena i autentična potreba za susretom, sigurnosti i ljudskom blizinom. Predstava “Lijepi interijeri: Zagreb”, tematski se bavi društveno i politički zahtjevnim pitanjima povrataka na mjesta stradanja te psihoemocionalnim posljedicama zločina u vidu deložacija, progona i nasilnog iseljavanja tijekom ratnih godina u Zagrebu, odnosno tijekom četrdesetih i devedesetih godina 20.stoljeća. Performativno tkivo ove predstave, metateatarski se tvori izvedbenim promišljanjemgraničnosti življenog iskustva u odnosu na doživljaj teatarskog, tekstualnosti u odnosu naverbalnost, kontinuitetom u odnosu na metalepsu te zamišljajem u odnosu na realitet.Autorski tim i izvođačice, postavljaju samima sebi i publici pitanja: Tko sam kad samnasilno izmješten/a? Tko sam kad se vratim svojoj rani? Tko sam kad se uz prisutnostdruge ljudske osobe, prestanem skrivati od potisnutog? Tko sam kad ukažem nadruštvenu nepravdu? Tko sam kad prihvatim i otpustim bol? I tko sve nisam ili propuštambiti kad od navedenih pitanja bježim?!Baveći se konkretnim okvirom stradanja židovskog i srpskog naroda te odgovornošćuvećinske populacije, predstava svojim gustim tkanjem prepoznaje i ukazuje na sve onepojedince/ke koje i koji su jučer, danas ili će pak sutra biti u riziku postajanja žrtvama nekih sadašnjih ili budućih režima. Arterarijeva se misija time još jednom stavlja u službu zaštite nezaštićenih, napadanih, tiših i diskriminiranih, jasno ukazujući da su većine uvijekodgovorne pa makar i svojim, samoodabranim sljepilom.Prateći različitost povijesnih okvira dvaju ratova te društvenih mijena, narativ predstave“Lijepi interijeri: Zagreb”, poziva nas da svjedočimo, ali i da se odupremo šutnji kojudesetljećima čuvaju zidovi naših životnih i afektivnih interijera. Poziva nas da budemoglasniji od šutnje, prisutniji od odustajanja i snažniji od boli. Dorotea Šušak Galerija
KUĆICA ZA PSE
kućica za pse trajanje: 70 min Redatelj: Romano Nikolić Tekst: Dorotea Šušak, Mario Mažić i Romano Nikolić u suradnji s izvođačima Dramaturgija: Dorotea Šušak i Romano Nikolić Izvođači: Anita Matić Delić, Dušan Gojić, Jelena Graovac Lučev, Nikola Nedić i Davor Tarbuk Kostimografija: Zdravka Ivandija Kirigin Skladatelj: Damir Šimunović Asistentica kostimografije: Ana Roko Producentice: Pavla Miličić i Tatjana Aćimović Fotograf: Sanjin Kaštelan Produkcija: arterarij O Predstavi Predstava Kućica za pse bavi se teškom i, u našem društvu nedovoljno otvorenom, temom ratnog silovanja i njegovim dugotrajnim posljedicama na ljude, obitelji, zajednice i društva u cjelini. Kroz priče dvije obitelji iz različitih sredina, predstava istražuje kako trauma ratnog nasilja ne pogađa samo one koji su je proživjeli, već se prenosi na sljedeće generacije. Ova predstava umjetničke organizacije Arterarij ne bježi od istraživanja žive traume – naprotiv, kroz isprepletenost iskrenih dijaloga i unutarnje refleksije otvara prostor za svjedočenje o boli koja se često prešućuje. U režiji Romana Nikolića, Kućica za pse postavlja pitanje kako se nosimo s prošlim traumama i kako one utječu na naš svakodnevni život. Postavlja pitanje i istražuje što je to sve izgubljeno, pa i izgubljeno unaprijed i zauvijek, kada trauma povrijedi samu arhitekturu osobe. Iako je smještena u kontekst posljednjeg rata na ovim prostorima, predstava progovara o univerzalnim temama – o nasilju, traumi, šutnji i hrabrosti da se s time suočimo. Kroz emotivne izvedbe glumaca, predstava pruža priliku za promišljanje o naslijeđu ratnih trauma i potrebi da se o njima otvoreno govori. Predstava je nastala u sklopu projekta Kreativne Europe pod nazivom ‘Eklektika drugosti’ te u partnerstvu s fondacijom Heartefact iz Srbije kao nositeljem projekta i organizacijom El Vaïvén, partnerom iz Francuske. *Projekt “Eklektika drugosti”, financiran je od strane Europske unije. Pogledi i izražena mišljenja autora i autorica su, međutim, isključivo njihova i ne moraju nužno odražavati stavove Europske unije. Ni Europska unija ni institucija koja dodjeljuje sredstva ne mogu biti smatrani odgovornima za njih. Galerija
NA DNU OCEANA POSTOJE NEKI SVJETOVI
Romano Nikolić | Olja Loznica
BURA
Romano Nikolić | Dorotea Šušak
POGLEDAJME
Romano Nikolić | Siniša Senad Musić i Sindirela Bobarić