“Učestalim preobražajima prostora gledanja stalno se mijenja poloћaj publike u tom prostoru, pa tako i njezin odnos naspram izvedbe, odnosno svijest o onome što se u određenom trenutku na sceni prikazuje i/ili pripovijeda, koja nas tjera da tijekom gledanja pogledajme uistinu pogledamo, tj. sagledamo iz љto je viљe moguće različitih uglova i ne dopuštajući da se uljuljkamo u samo jednoj i/ili jednostavnoj promatračkoj poziciji.” (Hana Sirovica, Kulturpunkt)

“‘Pogledajme’ na fin se način poigrava i ironizira naљe zablude i naљe strahove kad su u
pitanju shvaćanje identiteta i njegove granice, tko je tko, kako na druge gledamo i љto
nam se na njima čini prihvatljivim, a љto ne.” (Bojan Munjin, Novosti)