Predstava “Lijepi interijeri: Zagreb”, nastala je prema idejnom konceptu  Marija Mažića te prema dramskom predlošku  Monike Herceg. U režiji Romana Nikolića te dramaturškoj suradnji s Doroteom Šušak, realizira se ova kazališna predstava u izvedbi Alme Price i Dragane Varagić, dviju glumačkih doajenki naših prostora.

“Lijepi interijeri: Zagreb”, jesu rađanje, rastvaranje i sažimanje kazališne priče o susretu dviju žena koje razlikuje njihova etnička, religijska i obiteljska stvarnost, vrijeme proživljene traume i politički kontekst, ali ih pak spaja nepatvorena i autentična potreba za susretom, sigurnosti i ljudskom blizinom. Predstava “Lijepi interijeri: Zagreb”, tematski se bavi društveno i politički zahtjevnim pitanjima povrataka na mjesta stradanja te psihoemocionalnim posljedicama zločina u vidu deložacija, progona i nasilnog iseljavanja tijekom ratnih godina u Zagrebu, odnosno tijekom četrdesetih i devedesetih godina 20.
stoljeća.

Performativno tkivo ove predstave, metateatarski se tvori izvedbenim promišljanjem
graničnosti življenog iskustva u odnosu na doživljaj teatarskog, tekstualnosti u odnosu na
verbalnost, kontinuitetom u odnosu na metalepsu te zamišljajem u odnosu na realitet.
Autorski tim i izvođačice, postavljaju samima sebi i publici pitanja: Tko sam kad sam
nasilno izmješten/a? Tko sam kad se vratim svojoj rani? Tko sam kad se uz prisutnost
druge ljudske osobe, prestanem skrivati od potisnutog? Tko sam kad ukažem na
društvenu nepravdu? Tko sam kad prihvatim i otpustim bol? I tko sve nisam ili propuštam
biti kad od navedenih pitanja bježim?!
Baveći se konkretnim okvirom stradanja židovskog i srpskog naroda te odgovornošću
većinske populacije, predstava svojim gustim tkanjem prepoznaje i ukazuje na sve one
pojedince/ke koje i koji su jučer, danas ili će pak sutra biti u riziku postajanja žrtvama nekih sadašnjih ili budućih režima. Arterarijeva se misija time još jednom stavlja u službu zaštite nezaštićenih, napadanih, tiših i diskriminiranih, jasno ukazujući da su većine uvijekodgovorne pa makar i svojim, samoodabranim sljepilom.
Prateći različitost povijesnih okvira dvaju ratova te društvenih mijena, narativ predstave
“Lijepi interijeri: Zagreb”, poziva nas da svjedočimo, ali i da se odupremo šutnji koju
desetljećima čuvaju zidovi naših životnih i afektivnih interijera. Poziva nas da budemo
glasniji od šutnje, prisutniji od odustajanja i snažniji od boli. 

Dorotea Šušak