Predstava Kućica za pse bavi se teškom i, u našem društvu nedovoljno otvorenom, temom ratnog silovanja i njegovim dugotrajnim posljedicama na ljude, obitelji, zajednice i društva u cjelini. Kroz priče dvije obitelji iz različitih sredina, predstava istražuje kako trauma ratnog nasilja ne pogađa samo one koji su je proživjeli, već se prenosi na sljedeće generacije.

Ova predstava umjetničke organizacije Arterarij ne bježi od istraživanja žive traume – naprotiv, kroz isprepletenost iskrenih dijaloga i unutarnje refleksije otvara prostor za svjedočenje o boli koja se često prešućuje. U režiji Romana Nikolića, Kućica za pse postavlja pitanje kako se nosimo s prošlim traumama i kako one utječu na naš svakodnevni život. Postavlja pitanje i istražuje što je to sve izgubljeno, pa i izgubljeno unaprijed i zauvijek, kada trauma povrijedi samu arhitekturu osobe.

Iako je smještena u kontekst posljednjeg rata na ovim prostorima, predstava progovara o univerzalnim temama – o nasilju, traumi, šutnji i hrabrosti da se s time suočimo. Kroz emotivne izvedbe glumaca, predstava pruža priliku za promišljanje o naslijeđu ratnih trauma i potrebi da se o njima otvoreno govori.

Predstava je nastala u sklopu projekta Kreativne Europe pod nazivom ‘Eklektika drugosti’ te u partnerstvu s fondacijom Heartefact iz Srbije kao nositeljem projekta i organizacijom El Vaïvén, partnerom iz Francuske.

*Projekt “Eklektika drugosti”, financiran je od strane Europske unije. Pogledi i izražena mišljenja autora i autorica su, međutim, isključivo njihova i ne moraju nužno odražavati stavove Europske unije. Ni Europska unija ni institucija koja dodjeljuje sredstva ne mogu biti smatrani odgovornima za njih.