“Lijepi interijeri: Zagreb”
“Lijepi interijeri: Zagreb” Redatelj: Romano Nikolić Idejni koncept: Mario Mažić Prema dramaturškom predlošku: Monika Herceg Dramaturgija: Dorotea Šušak i Romano Nikolić Izvođačice: Alma Prica i Dragana Varagić Producentice: Pavla Miličić i Tatjana Aćimović Fotograf: Sanjin Kaštelan Produkcija: Arterarij O Predstavi Predstava “Lijepi interijeri: Zagreb”, nastala je prema idejnom konceptu Marija Mažića te prema dramskom predlošku Monike Herceg. U režiji Romana Nikolića te dramaturškoj suradnji s Doroteom Šušak, realizira se ova kazališna predstava u izvedbi Alme Price i Dragane Varagić, dviju glumačkih doajenki naših prostora. “Lijepi interijeri: Zagreb”, jesu rađanje, rastvaranje i sažimanje kazališne priče o susretu dviju žena koje razlikuje njihova etnička, religijska i obiteljska stvarnost, vrijeme proživljene traume i politički kontekst, ali ih pak spaja nepatvorena i autentična potreba za susretom, sigurnosti i ljudskom blizinom. Predstava “Lijepi interijeri: Zagreb”, tematski se bavi društveno i politički zahtjevnim pitanjima povrataka na mjesta stradanja te psihoemocionalnim posljedicama zločina u vidu deložacija, progona i nasilnog iseljavanja tijekom ratnih godina u Zagrebu, odnosno tijekom četrdesetih i devedesetih godina 20.stoljeća. Performativno tkivo ove predstave, metateatarski se tvori izvedbenim promišljanjemgraničnosti življenog iskustva u odnosu na doživljaj teatarskog, tekstualnosti u odnosu naverbalnost, kontinuitetom u odnosu na metalepsu te zamišljajem u odnosu na realitet.Autorski tim i izvođačice, postavljaju samima sebi i publici pitanja: Tko sam kad samnasilno izmješten/a? Tko sam kad se vratim svojoj rani? Tko sam kad se uz prisutnostdruge ljudske osobe, prestanem skrivati od potisnutog? Tko sam kad ukažem nadruštvenu nepravdu? Tko sam kad prihvatim i otpustim bol? I tko sve nisam ili propuštambiti kad od navedenih pitanja bježim?!Baveći se konkretnim okvirom stradanja židovskog i srpskog naroda te odgovornošćuvećinske populacije, predstava svojim gustim tkanjem prepoznaje i ukazuje na sve onepojedince/ke koje i koji su jučer, danas ili će pak sutra biti u riziku postajanja žrtvama nekih sadašnjih ili budućih režima. Arterarijeva se misija time još jednom stavlja u službu zaštite nezaštićenih, napadanih, tiših i diskriminiranih, jasno ukazujući da su većine uvijekodgovorne pa makar i svojim, samoodabranim sljepilom.Prateći različitost povijesnih okvira dvaju ratova te društvenih mijena, narativ predstave“Lijepi interijeri: Zagreb”, poziva nas da svjedočimo, ali i da se odupremo šutnji kojudesetljećima čuvaju zidovi naših životnih i afektivnih interijera. Poziva nas da budemoglasniji od šutnje, prisutniji od odustajanja i snažniji od boli. Dorotea Šušak Galerija
KUĆICA ZA PSE
kućica za pse trajanje: 70 min Redatelj: Romano Nikolić Tekst: Dorotea Šušak, Mario Mažić i Romano Nikolić u suradnji s izvođačima Dramaturgija: Dorotea Šušak i Romano Nikolić Izvođači: Anita Matić Delić, Dušan Gojić, Jelena Graovac Lučev, Nikola Nedić i Davor Tarbuk Kostimografija: Zdravka Ivandija Kirigin Skladatelj: Damir Šimunović Asistentica kostimografije: Ana Roko Producentice: Pavla Miličić i Tatjana Aćimović Fotograf: Sanjin Kaštelan Produkcija: arterarij O Predstavi Predstava Kućica za pse bavi se teškom i, u našem društvu nedovoljno otvorenom, temom ratnog silovanja i njegovim dugotrajnim posljedicama na ljude, obitelji, zajednice i društva u cjelini. Kroz priče dvije obitelji iz različitih sredina, predstava istražuje kako trauma ratnog nasilja ne pogađa samo one koji su je proživjeli, već se prenosi na sljedeće generacije. Ova predstava umjetničke organizacije Arterarij ne bježi od istraživanja žive traume – naprotiv, kroz isprepletenost iskrenih dijaloga i unutarnje refleksije otvara prostor za svjedočenje o boli koja se često prešućuje. U režiji Romana Nikolića, Kućica za pse postavlja pitanje kako se nosimo s prošlim traumama i kako one utječu na naš svakodnevni život. Postavlja pitanje i istražuje što je to sve izgubljeno, pa i izgubljeno unaprijed i zauvijek, kada trauma povrijedi samu arhitekturu osobe. Iako je smještena u kontekst posljednjeg rata na ovim prostorima, predstava progovara o univerzalnim temama – o nasilju, traumi, šutnji i hrabrosti da se s time suočimo. Kroz emotivne izvedbe glumaca, predstava pruža priliku za promišljanje o naslijeđu ratnih trauma i potrebi da se o njima otvoreno govori. Predstava je nastala u sklopu projekta Kreativne Europe pod nazivom ‘Eklektika drugosti’ te u partnerstvu s fondacijom Heartefact iz Srbije kao nositeljem projekta i organizacijom El Vaïvén, partnerom iz Francuske. *Projekt “Eklektika drugosti”, financiran je od strane Europske unije. Pogledi i izražena mišljenja autora i autorica su, međutim, isključivo njihova i ne moraju nužno odražavati stavove Europske unije. Ni Europska unija ni institucija koja dodjeljuje sredstva ne mogu biti smatrani odgovornima za njih. Galerija
ČEKANJA
Ozren Prohić | Romano Nikolić | Mila Pavićević
POSLJEDICE
Romano Nikolić
SAKRIJ SE NEGDJE DALEKO. DO SMRTI.
Christian Jean-Michel Jalžečić | Dorotea Šušak
TUŽNE PJESME ZA SRETNE SUSRETE
Romano Nikolić
NA DNU OCEANA POSTOJE NEKI SVJETOVI
Romano Nikolić | Olja Loznica
BURA
Romano Nikolić | Dorotea Šušak
POGLEDAJME
Romano Nikolić | Siniša Senad Musić i Sindirela Bobarić