Osnovni tematski okvir predstave je pitanje ‘gubitka’ i načina, rituala i procedura na koje se s navedenim kao ljudi nosimo. Tijekom života, suočeni smo s gubitkom na različite načine.

Često gubimo mnoge materijalne, iako nevažne predmete. Ponekad gubimo i socijalnu, ekonomsku, zdravstvenu ili emocionalnu sigurnost. Uvijek smo pak suočeni s gubitkom bliskih nam ljudi ili u konačnici sebe samih, što prekidima odnosa, a što smrću. Ova predstava donosi beskompromisno ogoljenje autora i izvođačica kao performera, ali i kao privatnih ljudi čije je suočavanje s gubitkom i smrću bliskih osoba jednako nesavršeno, duboko, nestabilno, dinamično te dugotrajno, kao i kod svih nas. Promatrajući pitanje ‘gubitka’, kao sastavnog dijela naših života, ova kazališna predstava se pokušava izboriti za oprirođenje osobnog suočavanja s ‘teškim’, ‘uklonjenim’, ‘društveno kamufliranim, ‘cenzuriranim’ ili ‘namjerno potisnutim’ u nama i oko nas. Utoliko je jasno kako se pred nama nalazi vrlo aktualan komad čiji je temeljni okvir i cilj pružanje i izgradnja empatije u vremenu kada ‘gubitak’ možda osvještavamo kao nužni dio životnoga puta više nego li ikada prije kako na intimnoj, privatnoj, javnoj, lokalno-kolektivnoj, tako i na globalnoj razini.

Izvođačice na projektu su već afirmirane umjetnice: Lada Bonacci, Saša Naumov i Marija Šegvić. Dramaturgiju predstave potpisuje Dorotea Šušak. Autor fotografija je Sanjin Kaštelan.

Projekt je nastao uz podršku Ministarstva kulture RH, Grada Zagreba, Tehničkog muzeja
Nikola Tesla u Zagrebu i Ljeta u Tehničkom